Dijabetes melitus tipa 2 (T2D) je povezan sa rizikom od razvoja demencije (smanjenja kognicije/memorije), a više od polovine pacijenata sa T2D je gojazno. Međutim, antidijabetici agonisti receptora za glukagonu sličnan peptid-1 (GLP-1R), pokazali su se efikasnim u lečenju T2D sa pridruženom gojaznošću (T2D+O) i mogli bi smanjiti rizik od razvoja demencije. GLP-1R agonisti deluju i centralno i periferno, ali njihov mehanizam delovanja na kognitivno oštećenje kod T2D+O je slabo istražen. Međutim, nekoliko dokaza sugerisalo je da aktivacija GLP-1R u hipokampusu utiče na GABAergičku transmisiju. Pored toga, pokazalo se da agonisti GLP-1R utiču i na nivoe adipokina, molekula koje luči masno tkivo. Promene u signalizaciji adipokina takođe leže u osnovi kognitivnog oštećenja kod T2D+O.
Stoga je naš cilj da otkrijemo molekularne promene izazvane GLP-1R agonistom koje su povezane sa ublažavanjem kognitivnog oštećenja i statusom masnog tkiva u prekliničkom modelu T2D+O. Da bismo istražili translacioni potencijal naših nalaza, ispitaćemo efekte agonista GLP-1R na kognitivni status i masno tkivo kod pacijenata sa T2D+O pre i posle primene terapije.
Pored ovoga ispitaćemo modulaciju GABAergičkog sistema u prekliničkom modelu T2D+O.
Otkrivanje molekularnih mehanizama odabranih tretmana, ubrzaće prenamenu lekova, otkrivanje novih lekova i iniciranje razvoja biomarkera u ovoj oblasti, što je od velikog značaja jer je efikasnost trenutnih terapija za kognitivno oštećenje ograničena.